Interview: DPH Stuttgart

Drage sugrađanke i sugrađani, članovi DPH Sinj, te ostali članovi i navijači najdražeg nam kluba, imamo Vam čast predstavit DPH Stuttgart s kojima smo odradili interview, te su nam pobliže predstavili svoj plan i program, što su dosad napravili, te ideje kako bi što efikasnije mogli raditi na članstvu kako njih samih, tako i ostalih DPH-ova…

Na pitanja odgovaraju predsjednik udruge Luka Kodžoman i dopredsjednik Robert Topić.

Za početak nam se predstavite (predsjednik, dopredsjednik, tajnik, …)?

Luka: Evo, ja ću se prvi predstaviti. Zovem se Luka Kodžoman i živim u Stuttgartu. Nekima iz Sinja sam već i poznat. Bilo to s tribine ili iz grada. Bliska suradnja Stuttgarta i Sinja se valjda temelji na mojim korijenima. Nakon što smo Robert i ja pokrenuli DPH Stuttgart sam prošlo ljeto nekima u Sinju vjerojatno tako napumpao glavu da se i Sinj bacio na posao i osnovao Društvo Prijatelja. Malo sam i ponosan na to, čisto iz lokalpatriotizma.

Robert: A ja se zovem Robert Topić. Živim u Berlinu sad već treću godinu, prije toga sam dosta dugo boravio u Münchenu. Svoje korijene vučem iz Ogorja gornjeg, a odrastao sam u Splitu na Pujankama. Kad smo već kod Sinja: Tu sam 98. odradio temeljnu obuku vojnog roka, ta 2 mjeseca su mi ostala u dobrom sjećanju. Zanimljiva i neobična je možda i priča kako smo se upoznali Luka i ja: Preko Ebaya! Kupio sam od njega jedan dres, i tako smo počeli komunicirati, uglavnom se vrtilo oko dresova Hajduka. Eto, sve dok nije svanula ideja o osnivanju DPH. A naš tajnik, Križan Cepernić, on je iz Postire sa Brača, a živi u Böblingenu, nedaleko od Stuttgarta.

Sjedište?

Luka: Osnovani smo u Stuttgartu, gdje je održana i osnivačka skupština na kojoj su uglavnom sudjelovali članovi iz Stuttgarta i okolice. Iz Berlina je bio nazočan Robert te jedan član iz Münchena. U Stuttgartu smo i sudski registrirani, tako da je naziv DPH Suttgart bio logični odabir, s time da po pravilima Društva Prijatelja ionako moramo bit vezani za neki grad ili mjesto. Međutim, od samog početka našeg djelovanja razmišljali smo globalno, nikad regionalno. Iz jednostavnog razloga jer nam je širenje članstva u prvom planu, po cijeloj Njemačkoj, pa čak i šire. Tako da među članovima imamo čak “egzote” iz Australije kojima smo pomogli da se učlane!

Robert: Moram tome dodat da ta nominalna vezanost za Stuttgart zna bit uzrok diskusija, do duše ne često, ali ponekad da. Naziv udruge je takav kakav je, ali u biti djelujemo kao “DPH Njemačka”. A potencijalnim članovima objasnit tu cijelu konstelaciju nije uvijek lako. Po nekim drugim njemačkim gradovima smo se već suočili sa pitanjima u stilu “Zašto da se priključimo Stuttgartu, nemamo mi ništa sa Stuttgartom. Zašto nema DPH u našeg gradu? I kad će ga bit?” Sve u svemu ne možemo bit nezadovoljni, ali kad bi se mogli i smjeli preimenovati u DPH Njemačka, neke stvari bi valjda bile lakše. A najbolji primjer našeg globalnog razmišljanja predstavlja Švicarska gdje smo okupili 50ak članova. Neki od njih (članovi Torcide) su izrazili želju da bi pokušali pomalo krenuti s pripremama za osnivanje svog DPH-a. U toj namjeri im naravno stojimo uz bok, mi smo ih naveli na to, pratimo i podržavamo ih, radilo se o savjetu ili nekim administrativnim pitanjima, šta god zatreba.

Koji su bili motivi osnivanja, t.j. kako ste došli na samu ideju?

Luka: Nema tu previše filozofije. Godinama pratimo Hajduka i uvijek smo gledali kako pomoći, učiniti ili sudjelovati u nečemu. Imamo članova koji su aktivni Torcidaši pa i suradnici inicijative “Ne damo Hajduk”. Tako da je instaliranje članske baze u Njemačkoj samo bio najlogičniji korak koji se dugo, možda predugo čekao.

Robert: Mislim da tome nema puno dodati, osim možda jedno: Na kraju krajeva nas je inspiriralo osnivanje DPH u Zagrebu, čije napredovanje smo također pratili. I tu je jedan bljesak, jedno pitanje bilo dosta: “Pa mogli bi i mi…?” A odgovor je bio kratak i jasan: “Ajmo!”

Imate li prostorije, te kako vršite učlanjivanje i gdje se nalazite i sastančite ukoliko ih nemate?

Luka: Prostorije nemamo, niti ćemo ih imati! Nikad ne reci nikad, ali takvo je trenutno stanje. Za recimo 100 do 200 (nemam sad točnu cifru u glavi) članova koji su razbačeni na širem području Stuttgarta nema nekog smisla da tražimo i plaćamo neki prostor samo da bi se vikendom nalazili. S time da nije rečeno da bi nam prostorije uvijek bile dobro posjećene, dobar dio članova i vikendom ima nekih obaveza. Ipak, ekipa iz Stuttgarta i okolice se redovito sastaje, svaki mjesec-dva u jednom od naših kafića ili restorana. Tu odradimo službene obaveze, raspravljamo o članstvu te na kraju završimo kod svakodnevnih tema vezane za Hajduka. Nedavno smo imali sastanak u Münchenu, sad smo i tamo krenuli sa stvaranjem veće baze članova, a slične namjere imamo i po drugim gradovima. S time da svima već na startu pokušavamo usadit tu naviku redovitih sastanaka, jednostavno u svrhu da se članovi druže i osobno odnosno bolje upoznaju te da se s time, dugoročno gledano, stvori mreža članova po cijeloj Njemačkoj!

Robert: U Berlinu je situacija skoro pa identična. Trenutno imamo ovdje nešto oko 60 članova, tu i tamo čak netko i izrazi želju za nekom vrstom klupske prostorije, ali za sada ne možemo ozbiljno o tome razmišljati. Prostorija znači mjesečni trošak, novčani i vremenski, a kako naši članovi “sanjaju” lokaciju gdje bi se moglo družit, pa čak i pogledat utakmicu, usput nešto i popit i grickat, to je teško izvedljivo. Tako da se i mi redovito nalazimo u jednom našem kafiću, uvijek se ima nešto popričati ili planirati uvezi aktivnosti DPH, ili čisto kako bi zajedno pogledali utakmicu.

Ima li članova i iz ostalih gradova Njemačke, učlanjuju li se Nijemci?

Luka: Kao što smo već naveli, od samog početka pucali smo na sve strane, nikad nismo gledali samo na Stuttgart i okolicu. Zašto ne aktivirati članove širom Njemačke (i dalje) kad smo im najbliži zastupnik Hajduka, ne samo geografski gledano. Tako da današnji broj od 410+ članova pokriva cijelu Njemačku, uzduž i poprijeko, preko Austrije, Švicarske do Hrvatske. Što se Nijemaca tiče, imamo ih sve više na popisu. Broj raste, a malo smo i izenađeni da ima toliko Hajdukovaca među njima. Nekoliko njih čak redovito prati Hajduka te odlazi tu i tamo na utakmice, što je stvarno za pohvalu.

Robert: I čisto sa formalne i praktične strane gledano već od početka nije imalo smisla da se reduciramo na neku pokrajinu Njemačke. Dok se mi nismo pojavili, neki su se učlanili preko stranice Hajduka. Većina pak niti nema kreditnu karticu tako da su čekali ljeto kako bi se učlanili direktno na Poljudu, s time da nisu ni svi uspjeli otić za Split, ovisno o tome gdje im je dom. Bilo je čak onih koji su imali želju učlaniti se, ali jednostavno nisu znali kako. A mi smo svima njima maksimalno olakšali tu proceduru: imamo njemački žiro račun, od ove godine nudimo i Paypal, a uvijek je moguće uplatit članarinu u gotovini nekome od naših članova koji nam onda proslijedi osobne podatke i novac. Tako da, sve u svemu, za navijača i simpatizera Hajduka u Njemačkoj više ne postoji izgovor zašto nije član… Za Nijemce moram reć da im je Hajduk relativno poznat, pogotovo malo starijima koji se još dobro sijećaju 80tih godina kad je Hajduk bio pojam. Neki čak znaju spominjat neke utakmice i imena igrača, stoga mene osobno i ne čudi da imamo članove Nijemce, a imamo ih oko 10. Neki su tako “zagrijani” da nas mole za prevod naših objava odnosno mailova koje inače pišemo i šaljemo na hrvatskom jeziku, a imamo dvojicu koji su tako ambiciozni da čak uče hrvatski jezik, privatno.

Kakvi su vam odnosi sa ostalim navijačima iz dijaspore?

Luka: Uglavnom imamo posla s Hajdukovcima u Njemačkoj i Švicarskoj. O primjeru i slučaju Švicarske smo već rekli nekoliko rečenica, tako da ako sve uspije, možda ćemo se kroz godinu dana moć pohvalit i sa Društvom u Švicarskoj.

Robert: A i obraćaju nam se tu i tamo Hajdukovci iz drugih država, uglavnomsa pitanjima oko formaliteta i postupka osnivanja DPH-a. Meni osobno je “žao” da komunikacija sa Austrijom još nije živnula kako bi možda trebala i mogla. I ona nam je pred vratima, baš kao i Švicarska, na tome bi se dalo malo intenzivnije poraditi.

Kakvi su vam odnosi sa drugim DPH-ovima?

Luka: Stojimo u redovitom kontaktu s ponekim Društvima, sa Zagrebom komuniciramo od prvog dana, te s pojedincima iz Đakova i Osijeka koji namjeravaju krenuti na sličan način kao i mi. Neke stvari dogovaramo zajedno, a često dijelimo iskustva i mišljenja o jačanju članstva.

Robert: To samo mogu potvrditi. Društvene mreže se mogu i produktivno koristiti, znači mogućnosti za međusobnu komunikaciju imamo i mi ih koristimo.

Imate ideju kako unaprijedit sam rad DPH-ova? (udruženi rad)

Luka: Ima tu konstruktivnih ideja i prijedloga. Moj osobni je bilo uvođenje Coorporate identity-a, znači da sva Društva koriste identičan službeni grb odnosno logotip. I sam Hajduk nam tu postavlja neke uvjete. Mi smo naš grb na samom startu već uskladili s onim od DPH Zagreba, pa su istim putem krenuli Sinj pa mislim i G. Brela.

Robert: S time da sam ionako prijatelj standardizacije, imao bih nekoliko prijedloga: Po meni bi se ugovori između DPH-ova i Hajduka trebali reformirati. Neke točke bi se morali precizirati, pogotovo ona u kojoj je formulirana obveza učlanjenja i promocije članstva. Ta točka je trenutno sadržajno rastezljiva i ostavlja prostor za interpretaciju, da ne kažem za nerad. Po tom pitanju bi ja osobno čak dodao da svako DPH iz godine u godine mora uknjižit porast članova od X%. Ipak, sustav DPH-ova nije instaliran kako bi se lančano osnivali “privatne” udruge pod zastavom Hajduka, koje eto, postoje samo da postoje, a da nemaju opipljivog efekta. Taj reformirani ugovor bi poslao i svim postojećim DPH-ovima kao update, s obzirom da stariji DPH-ovi sigurno nemaju isti ugovor kao ovi noviji. Kao drugo bilo bi poželjo da DPH-ovi imaju ograničen online pristup bazi podataka Hajduka kako bi mogli a) provjerit aktualni broj svojih članova, b) ispravit / dopunit osobne podatke članova baze. Pogotovo mi oko toga imamo masivnih problema koji bi se na taj način mogli riješiti brže i efektivnije nego sada.

I na kraju vaši ciljevi i želje u 2015. godini ?

Luka: Cilj svih nas bi trebao bit povećanje broja aktivnih članova, iz godine u godinu. Taj prvi i osnovni cilj smo već ispunili. Prošlu godinu smo zaključili sa 300 aktivnih članova, sad, krajem veljače ove godine, smo prešli brojki od 410. Ali nema stajanja, nema odmaranja, da ih sad imamo duplo više, opet bi nastavili naporom za što veći broj!

Robert: Uz to ide dosta popratnog posla, recimo izrada i podjela promotivnog materija, tu konstanto tražimo nova riješenja. Općenito želimo stvoriti jaku bazu članova u svakom ajmo reći većem gradu Njemačke, a tu ima gradova gdje smo trenutno još “tanki”. Jedan od tih gradova je primjerice Frankfurt, a ima ih još. Kao drugo, želimo povećat aktivnost naših članova u sklopu DPH, želimo ih animirati u što većem broju da se aktivno i samoinicijativno integriraju u rad DPH, u proces učlanjivanja. Naravno već i sada imamo proprilično njih aktivnih, ali takvih volontera nikad dosta. Stvar je jednostavna, pošto smo prošireni po cijeloj Njemačkoj, čisto je nemoguće da nas nekoliko sve obavimo sami, da svugdje budemo prezentni. Za 2015. planiramo i organzirati veće sastanke po nekim gradovima, možda prema uzoru tribine NH-a, ali po tom pitanju još interno nismo ulazili u neke detalje. Za kraj bi naveo lansiranje hajdukovih proizvoda na njemačkom tržištu, što nam je lani uspjelo sa vinima “Zlatnog Hajduka”. Ove godine bi se mogli uhvatit Pipija i pive “Hajduk 1911”, znači naći uvoznika i pružit mu pomoć kod distribucije.

Ostale informacije o DPH Stuttgart možete saznati na http://www.dph-stuttgart.de/

25. veljače 2015.


Prethodni članci

Sljedeći članci