Član – temeljna jedinica kluba

Godina 2011. bila je za Hajduk revolucionarna po mnogo stvari. Godine i desetljeća pohlepe i rastrošnosti dovele su do toga da naš klub u vrlo kratkom vremenu po drugi put gleda s ruba litice u široki i mračni ponor. Prvi put ga je i sama politika na krilima manjeg broja navijačkih entuzijasta izvukla na pretvorbom u š.d.d., ali naposljetku samo kako bi spasili sebi guzicu i svoju zlatnu koku gdje su godinama trošili i odakle su uzimali gomile novca. Novca koji ne pripada njima, koji pripada Hajduku. U tome im je pomogla cijela aleja poluigrača koji su igrali za iznose koji su se mjerili u nekoliko milijuna kuna godišnjeg angažmana. Sve to pod krinkom brige za Hajduk.
2011. je dakle gradonačelniku Kerumu postalo jasno da Hajduku na takav način nema spasa i da je od njegove ruke postavljena družina dovela Hajduk do točke u kojoj ga on ne može više kontrolirati. Bilo je to savršeno vrijeme da se pokuni i pobunjenom navijačkom puku ponudi drugačiji model upravljanja kojim će na njih i putem njih izabrane dužnosnike prevaliti dio utega posrnulog kluba.
U travnju 2011. je prvi put transparentnim javnim natječajem izabrana uprava kluba, a Hrvoje Maleš kao njen predsjednik. Samo nekoliko mjeseci nakon toga na gradskom vijeću Grada Splita je izglasana podrška projektu Naš Hajduk za provođenje demokratskih izbora članove Nadzornog odbora HNK Hajduk. Za prve izbore Hajduk je imao 8307 članova od kojih 7579 punoljetnih s pravom glasa. Na Skupštini dioničkog društva 22.11.2011. potvrđeni su članovi NO koji su i sada na funkciji. Novi izbori za NO kluba su u ljeto sljedeće, 2015. godine i jedini način da vlastoručno kontroliraš sudbinu kluba kojeg voliš je da postaneš član i glasaš.

Trenutačni ustroj kluba nastao u tom procesu nastao je kao posljedica nekoliko faktora.
Prvi faktor je političko-uhljebljivački i rastrošni način vođenja kluba koji ga je skoro upropastio.
Drugi faktor je ponovno uspostavljanje veze s narodom, s pukom koji je Hajduka prvi i osnovao i kojem u konačnici i pripada, bez obzira tko ga trenutno vodio. Svjesni smo trenutne situaciji u hrvatskom nogometu, ali i u mnogim susjednim zemljama. Zanimanje za nogomet i klubove koji se natječu u domaćim ligama je rekordno nisko, a za naći ekstreme ne moramo ići daleko, oličenje njih imamo u klubu i čovjeku koji je privatizirao hrvatski nogomet, ali unatoč svim sportskim uspjesima nikad nije bio neuspješniji jer nikad se za njega nije zanimalo manje ljudi. Nikad nije probudio manje emocija. A bez emocija navijača klub ne postoji, on i njegovi igrači su mrtvo slovo na papiru koje će nestati kad se taj papir arhivira.
Ne treba ići tako daleko u povijest da pronađemo sličnu situaciju i u domu našeg kluba, na Poljudu. Godinama se vukla bitka između navijača i političke uprave kluba koja je počela i prije zadnjih Hajdukovih naslova, a interes za Hajduk i posjeta Poljudu su jenjavali. Venuli su i otpadali kao lišće u jesen. Sve više se činilo izgledno da će naš klub toliko bogate povijesti umirati vječno, umjesto živjeti, unatoč i dalje nesumnjivo velikoj masi ljudi iz Splita, Dalmacije, Hrvatske i svijeta koji su voljeli i dalje vole klub. Kao i uvijek mnogo lakše i brže je srušiti nego ponovno sagraditi., tako da je proces povezivanja kluba s njegovim navijačima tek na početku, ali s velikim rezultatom i perspektivom.
Treći faktor je želja za strpljivom izgradnjom dugoročno održivog i rezultatski uspješnog kluba na razini koju Hajduk zaslužuje. Navijači su često nestrpljivi, htjeli bi sve i htjeli bi sad, bez brige za neku malo dalju budućnost. Tada bi o tome valjda trebali razmišljati neki budući oni ili netko drugi na njihovoj poziciji. Klub koji se materijalno može brinuti sam o sebi je jedini način da on stvarno živi vječno.
Kao uzor novom ustroju uzet je sličan model nekih najuspješnijih i najpodržavanijih klubova u Europi. Real Madrid, Barcelona, Bayern, Schalke, Borussia Dortmund, Benfica, Porto, Athletic Bilbao… Svima je zajedničko to da su ustrojeni na članskom modelu gdje članovi kluba odlučuju o sudbini vlastitog kluba birajući njegovo vodstvo. Ujedno su i klubovi koji okupljaju najviše navijača na svijetu i služe na ponos vlastitoj zajednici i zemlji, a stadione ispunavaju višetruko.

Trenutni ustroj Hajduka je takav da članovi s pravom glasa na izborima koji se održavaju svako 4 godine biraju 7 od 9 članova Nadzornog odbora kluba posredstvom Grada Splita koji je većinski vlasnik dionica kluba. Ostala 2 su predstavnici drugih manjih dioničara kluba.

Uloga Nadzornog odbora je:
– Oblikovanje vizije i politike upravljanja klubom
– Izbor predsjednika uprave Hajduka i potvrđivanje ostalih članova uprave
– Redoviti nadzor rada uprave
– Razmatranje i odlučivanje o svim većim poslovnim potezima te transferima i ugovorima koje predloži uprava

Putem pametno izabranih članova nadzornog odbora članovi kluba demokratski kreiraju politiku i smjer vođenja kluba kroz sljedeće razdoblje od 4 godine, ali i duže.
Mnogo toga se lijepog i ružnog promijenilo kroz više od stoljetne povijesti našeg kluba, ali ovaj revolucionaran trenutak moramo iskoristiti i odlučiti jer vjerujemo da najbolje mogu odlučiti oni kojima je do kluba najviše stalo, a odlučiti možeš upravo i ti tako da postaneš/ostaneš član.

Što je to član kluba?

Član je klub. Ono što je kap vode za oceane, stijena za planine i zrno pijeska za pustinju to je član za klub, njegov osnovni građevni dio. U 2014. godini članstvo u klubu je ostvarilo preko 11 000 osoba, najviše dosada. Prvi put je probijena granica od 10 000 članova, a cilj je dodatno povećanje broja svake sljedeće godine.
Članovi kluba su njegova snaga. Oni biraju u demokratskim izborima NO, potpomažu ga prvo izravno financijski, članarinom, a njihov sve veći broj osigurava mu snažnu poziciju među trenutnim i potencijalnim sponzorima i televizijskim kućama koji su neophodni za osiguranje funkcioniranja kluba.

Zašto biti član?

Puno je razloga za biti član nečega, a još više za biti član Hajduka. Stavimo samo sekundu na stranu razna prava i pogodnosti koja se ostvaruju učlanjivanjem. Najvažniji razlog za učlanjivanje, iznad svega ostalog, je pripadnost.
Svaka osoba koja sebe smatra navijačem kluba, simpatizerom kluba ili jednostavno osobom koja želi dobro klubu, mora željeti biti dio kluba. Ako voliš i cijeniš neke ljude, želiš biti dio njihovog društva. Ako voliš i cijeniš neko mjesto ili grad želiš biti njegov stanovnik. Ako vjeruješ u Boga želiš biti dio Crkve. Isto tako je savršeno logično da svatko tko se vikendom uhvati kako skače na Hajdukove golove želi bit član. Ako mu dođe knedla u grlo kad je protivnikova šansa i ako se raduje njegovim pobjedama i tuguje na poraze da želi biti njegov član. A pogotovo se to odnosi na tisuće i desetke tisuća koji su se bar jednom u životu zakleli na ljubav klubu.
Ako voliš Hajduk, budi njegov član!

Što dobijam članstvom?

Prvo pravo koje dobija svaki član je već opisano pravo na glas. Pravo na glas imaju svi punoljetni članovi. Vrijednost nečijeg glasa određena je duljinom njegovog kontinuiranog članstva. Dugotrajno članstvo u klubu povećava važnost vašeg glasa u izborima i to kako slijedi:

1 – 3 godine – 1 bod
4 – 7 godina – 2 boda
8 – 12 godina – 3 boda
13 – 20 godina – 4 boda
21 godina i više – 5 bodova

Isto tako, maloljetni članovi jednom kad steknu pravo glasa ostvaruju vrijednost glasa u skladu sa svim godinama svog neprekinutog članstva.

Daljnje pogodnosti članstva uključuju:
– Najmanje 10% popusta pri kupnji pretplate te svim kupnjama i Hajdukovom Fan shopu i Webshopu (popust se povećava s godinama neprekinutog članstva – 1% svake godine)
– Najmanje 10% popusta pri kupnji artikala s klupskim obilježjima u Galeb trgovinama
– Različite popuste kod Hajdukovih Ambasadora (http://hajduk.hr/klub/ambasadori)

Kako postati član Hajduka?

Učlanjenjem u Naš Hajduk (NH) ili neki od Društava prijatelja Hajduka (DPH) kao što je DPH Sinj.
Članarina je 100 kuna godišnje za punoljetne članove i 50 za maloljetne.
Članarina vrijedi za kalendarsku godinu za koju je uplaćena (NE godinu dana od uplate)

Postoji li razlika u pravima između članstva u Našem Hajduku i DPH?

Ne postoji.
Nakon provedenih prvih izbora za NO u kojem su pravo glasa imali samo članovi NH uređeni su uvjeti i pravila za članstvo kojih se moraju pridržavati svi članovi Hajdukove obitelji. Potpisivanjem bilateralnog ugovora svi članovi tih udruga ujedno i članovi Hajduka sa svim pravima i pogodnostima.

U ne tako davnoj povijesti DPH u raznim dijelovima zemlje su smatrana, više ili manje opravdano, kao leglo raznih uhljeba i političkih podobnika koji su koristili Hajdukov značaj i ime da osiguraju sebi imovinsku ili društvenu korist. Ta društva su bila odvojena od ikakve Hajdukove regulative.
Stupanjem na snagu novih promjena u ustroju kluba pojavila se potreba za osiguranjem nadzora nad takvim udrugama i to iz dva razloga.
Prvi je da se sprječavanje sramoćenja Hajdukovog imena i grba njihvovom neovlaštenom uporabom u privatne svrhe.
Drugi razlog je promoviranje i širenje članstva u manjim i udaljenijim mjestima. Time se osigurava bliži i osobniji pristup postojećim i potencijalnim članovima u tim mjestima što nije u potpunosti moguće ostvariti putem NH samo iz Splita. Zajedničkim druženjem i djelovanjem unutar DPH osigurava se snažna Hajdukova baza i zalog je za budućnost kluba. Ideja članstva se tako približava svakom najudaljenijem i najzabačenijem kutku naše domovine, ali i šire. I zadaća je DPH i svakog njegovog člana da tu ideju širi jer je ideja najmoćnije oružje. Počne kao misao, ubrzo postane buba u uhu, onda postane plan pa se proširi poput srpanjske vatre i uskoro postane najmoćnije oružje. Oružje koje ćemo upotrijebiti da Hajduka dignemo u nebesa i omogućimo mu ono što zaslužuje.
Budite dio vašeg DPH!

Vodi li ulica klub?

Često u medijima čujemo kako neka mistična “ulica” vodi klub. Nije to jedini pojam koji papagajskom ponavljanjem stvaraju osobe kojima neki princip ili ideja ne odgovara. Lakše se kroz izjave i tekstove boriti protiv nekakvog umjetno konstruiranog pojma “ulice” nego protiv onoga što stvarno stoji iza kluba, naroda. Jer protiv naroda se ne mogu boriti. Tko su oni da nam govore kako se vodi klub? Oni koji su hrvatski nogomet napravili kaljužom kakva je, koji su privatizirali savez i klubove, koji okreću i spremaju javni novac na transferima i oni koji ih svojim bezumnim i prodanim tekstovima u medijima podržavaju.
Tko su oni da nevaljanim proglašavaju model koji je dokazan i naširoko prihvaćen po čitavoj Europi i svijetu? U svim tim sredinama je pojam direktne demokracije u odabiru upravljanja klubom sasvim logičan i normalan, a jedino se kod nas takvo nešto pljuje i ponižava. A pljuje se i ponižava jer takvima demokracija i transparentnost ne odgovara jer bi oni razotkrili njihove nečasne kriminalne radnje i napokon bi morali platiti za vlastite neuspjehe kod koje pod šlagom uljepšanih riječi prodaju za uspjehe.
Njihov je cilj držati vlastite navijače, ali i nas u mraku. Pokažimo im da smo izvukli glavu iz totalitarizma u demokraciju i nemojmo se sramiti ili strašiti odlučivati o onome što nam pripada.

Nezadovoljan si potezima kluba?

Svi smo mi gotovo uvijek u različitoj mjeri zadovoljni ili nezadovoljni nekim odlukama kluba. Bilo da je odluka igrača, trenera, sportskog direktora, predsjednika, člana NO… Ali nezadovoljstvo nije razlog za neučlanjenje ili prekidanje članstva. Dapače, u tome je i ljepota svega. Nezadovoljstvo bi trebalo biti još dodatan motiv za članstvo jer ti ono daje pravo iskazivanja nezadovoljstva tamo gdje je ono jedino relevantno, na izborima. Dok god si član, imaš pravo glasa, a s prolazom godina tvoj glas znači sve više. Ljutnja i laprdanje po kafićima, zidićima i frizerskim salonima je ravno vikanju u jamu, vrijedno koliko i kineski štapići za juhu. Samo članstvo u ovakvom sustavu biranja omogućava vam da odaberete za svoj klub ono što vi smartate ispravnim, da birate i smjenjujete ljude koji su zaduženi za njegovu sudbinu.
Nemojmo odbaciti to pravo! Jednom kad ga izgubimo nitko nam ga neće moći vratiti.

Budi član – pripadaj i odluči!

24. siječnja 2015.


Sljedeći članci